Mostrando entradas con la etiqueta Torre. Mostrar todas las entradas
Mostrando entradas con la etiqueta Torre. Mostrar todas las entradas

JORNADA NOVENA. NOVELA QUINTA.

JORNADA NOVENA. NOVELA QUINTA.

Calandrino se enamore de una jove, Bruno li fa un breve a un pergamino, y al tocála en ell, sen va en ell; y sén trobat per la seua dona, tenen una gravíssima riña.

Acabada la historia de Neifile, sense que massa sen enrigueren della o parlare la compañía, la reina, volta cap a Fiameta, li va maná que continuare, y ella va escomensá:

Nobilíssimes siñores, com crec que sabéu, no ña res de lo que se parlo que no agrado mes si lo momén y lo puesto se tríe be pera parlá de alló. Y per naixó, mirán aón estem y perqué ham vingut aquí, tot lo que pugue proporsionámos diversió y entretenimén té aquí lo seu momén y lloch oportú. Per naixó, encara que moltes vegades se haigue parlat entre natros de les aventures de Calandrino, que totes són divertides, ton contaré una mes. Si de la verdat de los fets haguera vullgut o vullguera apartám, be hauría sabut en atres noms compóndrela y contála; pero com lo apartás de la verdat de les coses passades al novelá es disminuí mol la chalera dels oyéns, en la forma verdadera, ajudada per lo ya contat, to la contaré.

Niccolo Cornacchini va sé un consiudadá nostre y un home ric; y entre les seues atres possessións ne va tindre una mol maja a Camerata, a la que va fé construí una honorable y rica torre, y en Bruno y en Buffalmacco va consertá que lay pintaren tota. Estos, com ere molta faena, se van emportá en ells a Nello y a Calandrino y van escomensá a traballá. Allí ñabíe sol alguna alcoba amoblada en un llit y datres coses oportunes y una criada vella vivíe tamé com a guardiana de la possessió. Acostumbrabe un fill del dit Niccolo, que teníe per nom Filippo, com ere jove y solté, a portá alguna vegada an alguna dona que li agradabe, la teníe allí un día o dos y después la despedíe.

Ara be, entre atres vegades va passá que ne va portá a una de nom Niccolosa, a la que un rufián, lo Tragón, la teníe a la seua disposissió a una casa de Camaldoli, y la donáe de llogué. Ere esta de mol maja figura y estabe ben vestida y, en relassió a les del gremio, ere de bones maneres y parlabe be; y habén un día a michdía eixit de la alcoba en unes enagües de fustán blang y en lo pel esturrufat, y están rentánse les mans y la cara a un pou que ñabíe al pati de la torre, va passá que Calandrino va acudí allí a buscá aigua y la va saludá. Ella, contestánli, va escomensá a mirássel, mes perque Calandrino li pareixíe un home raro que per coquetejá. Calandrino va escomensá a mirássela, y pareixénli maja, va escomensá a trobá excuses y no tornabe aon los seus compañs en l´aigua.
Pero sense conéixela no se atrevíe a díli res. Ella, que sen habíe acatat de que la mirabe en bons ulls, pera fótreli lo pel alguna vegada lo mirabe, soltán algún suspiret; per lo que Calandrino se va encaprichá della, y no sen habíe anat del pati cuan ella va sé cridada a la alcoba de Filippo.

Calandrino, tornán a la faena, no fée mes que bufá, per lo que Bruno, donánsen cuenta, perque mol li mirabe les mans, com se divertíe mol en los seus actes, li va di:
- ¿Qué dimonis te passe, compare Calandrino? No fas mes que bufá.
A lo que Calandrino va di: - Compare, si tinguera qui me ajudare, estaría be.

- ¿Cóm? - va di Bruno.

A lo que Calandrino va di:

- No lay digues a dingú: ña una jove aquí que es mes hermosa que una hechissera, y se ha enamorat tan de mí que te pareixeríe cosa extraordinaria: men hay donat cuenta ara mateix, cuan hay anat a buscá aigua al povet.

- ¡Ay! - va di Bruno -, ojito que no sigue la dona de Filippo.
Va di Calandrino: - Crec que sí, perque ell la va cridá y ella sen va aná a la seua alcoba; ¿pero qué vol di aixó? A Cristo los hi ficaría yo, no ya a Filippo. Te diré la verdat, compare: me agrade tan que no podría díu.

Va di entonses Bruno:

- Compare, te explicaré quí es; y si es la dona de Filippo, arreglaré lo assunto en dos paraules perque la conec mol. ¿Pero cóm u farem pera que no u sápigue Buffalmacco? No puc parláli may que no estigue ell en mí.

Va di Calandrino:

- Buffalmacco no me preocupa, pero ojito en Nello, que es parén de Tessa y u espentolaríe tot.

Va di Bruno:

- Dius be.

Pos Bruno sabíe quí ere ella perque la habíe vist arribá, y tamé Filippo lay habíe dit. Una vegada que se va apartá Calandrino una mica de aon treballaben, Bruno va aná a vórela y los u va contá tot a Nello y a Buffalmacco, y juns de amagatóns van quedá en lo que faríen en este enamoramén seu. Y al torná Calandrino, li va di Bruno en veu baixa:

- ¿La has vist?

Va contestá Calandrino:

- ¡Ay, sí, me ha matat!

Va di Bruno:

- Vull aná a vore si es la que yo crec; y si u es, díxam fé a mí.
Baixán al pati Bruno y trobánse a Filippo en ella, los va contá per orden quí ere Calandrino y lo que li habíe dit, y en ells va arreglá lo que cadaú teníe que di y fé pera divertís y entretindres en lo enamoramén de Calandrino; y tornán aon Calandrino estabe, li va di:

- Sí que es ella: y per naixó aixó se ha de fé en mol coneiximén, perque si Filippo sen acatare, tota l´aigua del Arno no te rentaríe. Pero, ¿qué vols que li diga de la teua part si li puc parlá?
Va contestá Calandrino: - ¡Redéu! Li dirás que la vull mil fanegues de eixe bon be de impregná, y después que soc lo seu criat y que si vol algo, ¿me has entés be?
Va di Bruno:

- Sí, díxam a mí.

Arribada la hora de sopá y dixán estos la faena y baixán al pati, están allí Filippo y Niccolosa, se van quedá allí un rato en servissi de Calandrino, y este va escomensá a mirá a Niccolosa y a fé los mes extrañs gestos del món, tals y tans que sen hauríe donat cuenta hasta Quico lo cèlio de Tortosa. Ella fée tot lo que podíe pera calentál be y segóns los consells de Bruno, divertínse mol en los modos de Calandrino.
Filippo, en Buffalmacco y en los atres fée vore que charrabe y que no sen acatabe de este assunto. Pero al cap de un rato, en grandíssim fastidio de Calandrino, sen van aná; y venín cap a Florencia li va di Bruno a Calandrino:

- Be te dic que la fas fondre com lo gel al sol: per lo cos de Cristo, si portes lo rabel y li cantes alguna de eixes cansonetes teues de amors, la farás aviás per la finestra pera está en tú.
Va di Calandrino: - ¿Aixina u creus, compare?, ¿te pareix be que lo porta?

- Sí. - va contestá Bruno.

A lo que va contestá Calandrino:

- No tu creíes avui cuan te u día: per sert, compare, men dono cuenta de que sé fé lo que vull milló que atres. ¿Quí haguere pogut, mes que yo, enamorá tan pronte a una dona com esta? A bona hora u sabríen fé estos jovens de trompa marina que tot lo día se passen amún y aball y en mil añs no sabríen ajuntá una aumosta de calderilla.
Ara voldría que me veigueres en lo rabel: ¡vorás qué be que u fach! Y entén be que no soc tan agüelo com te pareixco: ella sí que sen ha donat cuenta, ella; pero de un atra manera lay faré notá si li fico les garres damún, per lo verdadé cos de Cristo, que li fotré tal repassada que me vindrá detrás com la tonta detrás del fill.
- ¡Oh! - va di Bruno -, te la ensumarás, ya me pareix vóret mossegála en eixes dens teues com a claus y eixa boca seua roijeta y eixes galtes que pareixen dos roses, y después minjátela sansera. Calandrino, al sentí estes paraules, li pareixíe está ficánles en obra, y anabe cantán y saltán tan alegre que no cabíe a la pell. Pero al día siguién, portán lo rabel, en gran chalera de tota la compañía va cantá acompañán en ell moltes cansóns; y en ressumen en tanta dropina va entrá de tan mirá an aquella, que no fotíe brot, sino que mil vegades al día, ara a la finestra, ara a la porta y ara al pati corríe pera vórela, y ella, segóns los consells de Bruno, li donabe ocasións. Bruno se ocupabe de les seues embaixades y de part della a vegades les hi donabe: cuan ella no estabe allí, que ere la majó part del tems, li fée arribá cartes della a les que li donabe grans esperanses (com Dickens faríe uns siglos después) als seus dessichos, mostrán que estabe a casa dels seus paréns, aon ell entonses no podíe vórela. Y de esta guisa, Bruno y Buffalmacco traíen de Calandrino la chalera mes gran del món, fen que los donare alguna vegada, com si u demanare la Siñora, una pinta de marfil, una bossa, una navalleta y atres chucheríes, donánli a cambi algunes sortijetes falses sense valor en les que Calandrino fée festes maravilloses; y ademés de aixó li traíen bones berenes y atres convits, per está ocupats dels seus assuntos.

Habénlo entretingut uns dos mesos de esta forma sense habé fet mes, veén Calandrino que la faena a la torre se anabe acabán y pensán que, si no portabe a efecte lo seu amor abáns de que estiguere acabada la faena, may mes podríe conseguíu, va escomensá a importuná mol y a solissitá a Bruno; per naixó, habén vingut la jove, com ya Bruno habíe arreglat en Filippo y en ella lo que se habíe de fé, li va di a Calandrino:

- Mira, compare, esta dona me ha prometut mes de mil vegades fé lo que tú vullgues y después no fa res, y me pareix que te está prenén lo pel; y per naixó, com no fa lo que prometix, lay farem fé, vullgue o no, aixó si tú vols.

Va contestá Calandrino:

- ¡Sí!, sí, per l´amor de Deu, fému pronte.

Va di Bruno:

- ¿Tindrás lo valor de tocála en un breve que te donaré yo?

Va di Calandrino:

- Claro que sí.

- Pos - va di Bruno - búscam un tros de pergamino notato y una rata penada viva y tres granets de incienso y una vela beneída, y díxam fé.

Calandrino se va passá tota la nit siguién intentán enchampá un rat penat en trampes y al final lo va cassá, y en les atres coses les hi va portá a Bruno. Este, retiránse a una alcoba, va escriure al pergamino sertes coses estrafalaries, lay va portá y li va di:
- Calandrino, entératen de que si la toques en este escrit, vindrá en seguida detrás de tú y fará lo que vullgues. Si Filippo sen va avui an algún puesto, arrímat de consevol manera, tócala y vésten a la pallissa que está aquí a la vora, que es lo milló puesto que trobaréu, perque no hi entre may dingú, vorás que ella acudix allí, y cuan estigue allí be saps lo que tens que fé.

Calandrino se va sentí lo home mes felís del món y prenén lo escrit va di:
- Compare, díxam fé a mí.

Nello, del que Calandrino casi se amagabe, se divertíe en este assunto tan com los atres y en ells interveníe a la burla; y per naixó, tal com Bruno li habíe manat, sen va aná a Florencia a vore a doña Tessa, la dona de Calandrino, y li va di:

- Tessa, saps cuáns cops te va fotre Calandrino sense raó lo día que va torná carregat com un ase catalá en les pedres del Muñone, y per naixó vull que te vengos: y si no u fas, no me tingues mes per parén ni per amic. Se ha enamorat de una dona de allá dal, y es tan marrana que va tancánse en ell moltes vegades, y avui mateix han quedat pera está juns; y per naixó vull que te vengos, que lo vigilos y lo castigos be.

Al sentí la dona aixó, no li va pareixe de broma, sino que eixecánse va escomensá a di:
- Ay, lladre públic, ¿assó me fas? Per la creu de Cristo, me les pagarás totes juntes.
Y prenén la seua toquilla y una sagaleta de compañera, enseguida, casi corrén en ves de caminán, en Nello sen van aná cap a la torre. Veénla vindre Bruno de lluñ, li va di a Filippo: - Ya ve lo nostre amic.

Filippo, anán aon Calandrino y los atres pintaben, va di:
- Maestres, men ting que aná a Florencia ara mateix: traballéu en ganes, que ya casi u teníu. Y fen vore que sen anabe, se va amagá a una part aon podíe, sense sé vist, vore lo que fée Calandrino. Calandrino, cuan va pensá que Filippo ya estabe prou lluñ, va baixá al pati aon va trobá sola a Niccolosa; y entrán en ella en conversa, y ella, que sabíe be lo que teníe que fé, arrimánseli, en mes familiaridat que la que li habíe mostrat li va mostrá, en lo que Calandrino la va tocá en lo pergamino. Y cuan la habíe tocat, sense di res, va adressá les passes cap a la pallissa, cap aon Niccolosa lo va seguí; y, entrán los dos a dins, ajuntada la porta va abrassá a Calandrino y damún de la palla que estabe an terra lo va aviá, y saltánli damún, espatarrada y ficánli les mans als muscles, sense dixá que li arrimare la cara, com en gran dessich lo mirabe dién:

- Oh, dols Calandrino meu, alma meua, be meu, descáns meu, ¡cuán tems hay dessichat tíndret! En la teua amabilidat me has robat lo cordó de la camisa, me has encadenat lo cor en lo rabel: ¿pot sé verdat que te tinga aquí?

Calandrino, casi sense pugué sorollás, díe:

- ¡Ah!, dolsa alma meua, díxam besát.

Niccolosa díe:

- ¡Quína pressa tens! díxam primé vóret al meu gust: ¡díxam omplím los ulls en esta dolsa cara teua!

Bruno y Buffalmacco sen habíen anat aon Filippo y los tres veíen y sentíen aixó; y anán ya Calandrino a besá a Niccolosa, en aixó que arriben Nello en doña Tessa. Este, al arribá, va di: - Votovadell, que están juns - y arrimánse a la porta de la pallissa, la dona, que petabe de rabia, lo va espentá y lo va fé anássen, y entrán a dins com una furia va vore a Niccolosa montán a Calandrino. Esta, al vore a la dona, se va eixecá de un bot, va fugí y sen va aná aon estabe Filippo. Doña Tessa va corre en les ungles cap a la cara de Calandrino que encara estabe tombat, y lay va esgarrapá tota; y agarránlo del pel y tiránlo de aquí cap allá li va escomensá a di:
- Gos brut deshonrat, ¿aixina que aixó me fas? agüelo tonto, maldit sigue lo día en que te vach voldre: ¿aixina que no tens prou faena a casa teua que vas treballán a les atres? ¡Vaya un bon enamorat! ¿No te coneixes, desgrassiat?, ¿no te coneixes, malnaixcut?, que exprimínte tot sansé no ixiríe suc ni pera una salsa. Per Deu que no ere la Tessa qui te va preñá, ¡que Deu la confongue an eixa sigue qui sigue, que ya es prou trist tindre gust per una joyeta tan bona com tú eres!
Calandrino, al vore vindre a la seua dona, se va quedá entre mort y viu, y no se va atreví a deféndres de cap manera. Esgarrapat, pelat y despelussat, arreplegán la capa y eixecánse, va escomensá humilmen a demanáli a la seua dona que no cridare si no volíe que lo tallaren a trossets perque aquella que estabe en ell ere la dona del amo de la casa. La dona va di:

- ¡Pos que Deu li dono mala ventura!

Bruno y Buffalmacco, que en Filippo y Niccolosa sen habíen enrit de este assunto al seu gust, fen vore que acudíen al abalot, después de moltes histories, van tranquilisá a la dona, y li van doná a Calandrino lo consell de que sen anare a Florencia y no tornare per allí, pera que Filippo, si algo sentiguere de aixó, no li faiguere cap mal. Aixina pos, Calandrino, triste y apocadet, pelat y esgarrañat sen va torná cap a Florencia, y no se va atreví a torná a la torre. Molestat día y nit per les reprimendes y amonestassións de la seua dona, lo seu ardén amor va acabá, habén fet riure mol als seus amics, a Niccolosa y a Filippo.


Calandrino se enamore de una jove, Bruno li fa un breve a un pergamino, y al tocála en ell, sen va en ell; y sén trobat per la seua dona, tenen una gravíssima riña.

Politika, Torra , Kataloniju

https://cronicaglobal.elespanol.com/politica/escritos-torra-racistas-supremacistas-no-duda_145670_102.html

Politika

“Nema sumnje da su pisani dokumenti Torre odraz rasizma i supremacije
Socijalna antopologinja i osoba odgovorna za migracije iz Zelene Inicijative za
Kataloniju (ICV) Gaby Poblet smatra da je “ fraktura društva postala vidljiva kroz rat zastavama na balkonima, a sada i na plažama“
04. lipnja 2018 00:00 h
Torra , familia , raza superior
Torra , familia , raza, superior, race


Tvrdi da ljevica ne može podržavati proces koji, po nezinom viđenju, počiva na fiskalnoj neovisnosti. “To je sebična i klasno diskriminatorna ideja.“ Socijalna antropologinja Gaby Poblet odgovorna za migracije iz Zelene Inicijative za Kataloniju (ICV) i član Federalne ljevice upozorava da “nacionalni izolacionizam i stvaranje novih državnih struktura nisu rješenje za podizanje kvalitete države blagostanja.“ Nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi, misli da će početi novo razdoblje u kojem se će se trebati zalagati za reformu Ustava po federalnom ključu.

Mislite li da je ono što se događau Kataloniji bilo neizbježno u okviru
međunarodnog konteksta globalizacije/nacionalizma?

Torra ,titella , puppet , ninot, Puigdemont
Torra , titella , puppet , ninot, Puigdemont


Ne znam je li bilo neizbježno. Ponekad mi se čini neobjašnjivim zašto je u bogatoj regiji kao što je ova došlo do nacionalnog izolacionizma, i pitam se isto vezano za Bavarsku, Ujedinjenu Kraljevinu, sjever Italije, itd. Pretpostavljam da je povezano s nesolidarnošću bogatih regija u kontekstu globalizacije, i s vjerovanjem da se lakše zaštiti na regionalnom nivou. U slučaju Katalonije, pokrenut je proces nation-buildinga u vrijeme predsjednika Pujola koji je udario temelje kako bi se kasnije razvio proces.

Jordi Pujol , Marta Ferrusola, no tenim ni cinc per cent 5%
Jordi Pujol , Marta Ferrusola, no tenim ni cinc per cent 5%


Mislim da se to moglo izbjeći, i da nije bilo potrebe dovesti zemlju do institucionalne krize kakvu proživljavamo sada. Prošle godine ljudi su bili uplašeni. To se trebalo izbjeći.

Je li postojao kakav ključan trenutak?

Bilo ih je mnogo, ali možda najkritičniji od svih je bio trenutak netom nakon 1. listopada, kada se tražilo od Puigdemona da ne proglasi referendum, a od Rajoya da pokrene dijalog. Također su ključni bili 6. i 7. rujna (izglasavanje zakona o odcjepljenju u Parlamentu). Zastupnik Coscubela pozvao je na smirivanje napetosti, ali nitko ga nije poslušao. Kršenje regionalnog statuta bila je kap koja je prelila čašu. Od tog trenutka mnogo ljudi je govorilo “.da više nema povratka, da je proces nezaustavljiv“.

Hitler , nazis

Je li kompatibilno govoriti o procesu i o državi blagostanja?

Naravno da je u okvirima dijaloga sve kompatibilno. Ali nije kompatibilno zagovarati neovisnost i stvaranje novih državnih struktura i istovremeno govoriti o europskom federalizmu zato što europski federalizam znači odustajanje od suvereniteta i jačanje supranacionalnih struktura kako bi se jamčila država blagostanja i zaštitila socijalna prava. Nacionalna država, kao jamac države blagostanja, zastarjela je kao rezultat globalizacije.

Tereseta la catanazi
Tereseta la catanazi

Moglo bi se reći da nije kompatibilno govoriti o procesu i o državi blagostanja. Problem je što je nacionalna država zastarjela kao jamac države
blagostanja, ali ne kao jamac socijalne kohezije, stoga mnogi vjeruju da je nacionalni izolacionizam riješenje (ili njegov ekvivalent u Kataloniji nazvan proces). Umjesto rasprave o kompatibilnosti, mislim da je potrebno reći istinu: nacionalni izolacionizam i stvaranje novih državnih struktura nisu rješenja za poboljšanje države blagostanja. S druge strane, opcije poput federalizma jesu. Nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi, počinje novo razdoblje u kojem se bez sumnje treba zalagati za reformu Ustava po federalnom ključu.

fascia , feix, fascismus, feixisme
fascia , feix, fascismus, feixisme


Govori se da je ljevica nestala i da nije bila na visini zadatka ni u krizi ni u
katalonskom konfliktu Ne mislim da je nestala, nego da se pokušava repozicionirati, što je u sadašnjem okviru vrlo teško. Ja sam od onih koji misle da je proces djelomično nastao kako bi podijelio ljevicu, u čemu je uspio. Sa Statutom se završila trodioba vlasti. Zatim je Socijalistička stranka Katalonije (PSC) zapala u duboku krizu, pri čemu su je napustili zagovornici neovisnosti. Nakon toga je bilo snažnih pritisaka na Zelenu inicijativu Katalonije (ICV) u vezi glasanja 9. studenog, a potom i na Republikansku ljevicu Katalonije (ERC) da podrži Artura Masa i formira Zajedno za Da (JxS). Kandidatura
pučkog jedinstva (CUP) također je doživjela pritiske i podjele kako bi podržala Masa i Konvergenciju. Situacija je složena za španjolsku ljevicu jer treba podršku s periferije, a nacionalizmi polariziraju sve.

Kim Jong Torra



Što bi se moglo učiniti?
Treba dobro razmisliti o svemu i poslati jasnu poruku kako bi se izašlo iz ovog okvira. Ponekad treba reći ono što se mnogima neće svidjeti, ali je nužno ako uistinu misliš da je za opće dobro. I ljevica ima moralnu obavezu objasniti neke vrijednosti jer biti ljevičar također znači podučavati o vrijednostima bratstva. Ja bih voljela da od mog poreza mogu dobro živjeti radnici na poljima u Andaluziji i da njihova djeca imaju ista prava kao moja i kao djeca iz srednje klase u Bavarskoj i Lombardiji. Ljevica ne može podržavati proces koji počiva na fiskalnoj neovisnosti što je sebična i klasno diskriminatorna ideja. Ono što se dogodilo na referendumu 1. listopada je drugi primjer.

Führer, Torra, nazi
Torra , catanazi, Führer puppet , Puigdemont



Trebalo je objasniti da to nije bio pravi put i da bi vodio u još gori sukob, ali ljevica to nije učinila na jasan način.
Mnogi su kritizirali predsjednika Quima Torru čiji su tekstovi ocijenjeni
ksenofobnim i rasističkim. Slažete li se s time?
Slažem se, iako je potrebno pojasniti, jer to nije puka optužba. Juaquín Torra je pripadnik nacionalističkih pokreta koji su to u svojoj biti. Moglo bi se reći da, prema njegovim pisanim dokumentima, on vjeruje u onu staru ideju o volksgeistu, “duhu naroda“, koju je proširio njemački romanticizam. Tu ideju o narodu kao prirodnoj homogenoj grupi on opravdava u svojim pisanim dokumentima s rasističkim argumentima jer da bi izdigao katalonski identitet koristi prijezir i podcjenjivanje onoga što se naziva “suparnička kultura“, u ovom slučaju “španjolska“ (koja isto tako ne postoji i rezultat je miješanja).
Rasizam je sustav društvene stratifikacije u kojoj određena grupa pojedinaca nema pristup pojedinim sredstvima, odnosno pripadaju drugoj ljestvici, inferiorniji su.

TV3, raza superior, modelos


Nakon Drugog svjetskog rata rasizam je kažnjavan, ali nije ukinut, i mutirao je u kulturalni fundamentalizam ( ili takozvani kulturalni rasizam).
A to je i dalje rasizam...
Prije se smatralo da biološke razlike čine druge grupe inferiornima,a sada se smatra da su to kulturalne razlike, ali i dalje je riječ o rasizmu. Nacionalizmi obično počivaju na rasnim argumentima. Narodi misle da su superiorni i da imaju više prava od drugih jer smatraju da su ostali inferiorniji. Ksenofobija je izraz koji se počeo koristiti osamdesetih godina u izvješćima Eurpskog parlamenta u kontekstu odbijanja imigranata.

Torra, kkk, Cataluña
Torra, KKK


Prestao se koristiti izraz rasizam jer se činilo da podsjeća na događaje iz prošlosti koji ulijevaju strah. Ja više volim govoriti o rasizmu jer je riječ o mehanizmu isključenja, a ne samo odbacivanja i odbijanja. Nema ni najmanje sumnje da pisani dokumenti Torre sadrže elemente rasizma i supremacije.
Mislite li da postoji fraktura društva?

raza superior , Cataluña



Da, mislim da postoji fraktura društva. U jednom trenutku sam pomislila da bi moglo biti puno gore, da bi moglo biti nasilja, ali nije tako, iako je situacija jako zabrinjavajuća.
Nakon krize ljevice koju sam već komentirala, došlo je do podjela u društvenim
pokretima i organizacijama. Postoje mjesta gdje se dogovorno “ne govori o toj temi“, na primjer u udrugama, na roditeljskim sastancima u školama, u poslovnom okružju, među prijateljima i u obitelji. Mislim da iako nema nasilja postoji fraktura društva jer je prisutno simbolično nasilje, u smislu da se “ne može govoriti o toj temi.“ I ne radi se samo o nedostatku dijaloga, nego o nedostatku razumijevanja, što je još gore jer je to korak koji prethodi dijalogu. Rečeno drugačije, kao da 50% društva gleda jedan film, a 50% gleda drugi pa nikada ne možemo razgovarati o istom filmu. Pogreška je interpretirati ovu frakturu kao “Španjolci i Katalonci“ ili kao Španjolska i Katalonija.

Al Ándalus, España, Cataluña



Jedan velik dio društva je, osjetivši se zanemaren, izašao na ulice sa španjolskim
zastavama, a drugi dio ga je nazvao “fašistom“.
Kako smo završili ovako?
Kao što sam već rekla, mislim da je glasovanje u Parlamentu 6. i 7. rujna bilo
prekretnica jer su zanemarivši oporbu isključili pola društva, pri čemu uopće nisu priznali da smo predstavljali pola društva. Kao da nismo postojali! A bilo je očito da će to uzrokovati reakciju i imati posljedice. Društvena fraktura je postala vidljiva kroz “rat zastavama“ na balkonima, a sada i na plažama. Na plažama se simbolično događa isto što se dogodilo u Parlamentu; jedna hegemonijska struja koja si uzima za pravo prisvojiti ono što je javno i pri tome isključiti ostale.

Torra, Arrimadas


Čini se da je proces stavio sve u drugi plan, uključujući raspravu o migracijama.
Slažete li se s time? Koja pitanja ostaju neriješenima?
Postoji nešto o čemu se malo govori, a mislim da je jako bitno. Za mene početak
procesa nije presuda o katalonskom Statutu, nego dan kada su Artur Mas i Nuria de Gispert (Espert Mas) morali ući u Parlament helikopterom. Događanja 15 ožujka su ih držala u pat poziciji, a oni su vladali zajedno s Narodnom strankom (PP) uz koju su izglasali zakon Omnibus. Sjećali se itko zakona Omnibus? Ultraliberalni zakon koji je uključivao smanjenje proračuna, zatvaranje javnih tvrtki, privatizaciju zdravstva itd. Od onoga dana s helikopterom, društveni pokret 15 ožujka (15M) se polako gasio, a jačao je
Nacionalna skupština Katalonije (ANC) kao “građanski pokret“.

catalan-nationalism-roger-torrent , president of Catalan parliament




Slučajnost ili smišljena strategija?
Slučajnost? Nakon toga Mas staje na stranu pokreta za nezavisnost i prihvaća program  Republikanske ljevice Katalonije (ERC). 2012. nije postigao željenu većinu, stoga je  povećao ulog za proces do trenutka osnivanja Zajedno za Da (JxS) 2015. Od tog  trenutka počinje “politika fikcije“, kako je rekao Coscubiela, i proces je stavio sve u  drugi plan. Dobar primjer su migracije i izbjeglička kriza jer nekoliko posljednjih Vlada  nisu riješile ništa i nisu predložile ništa konkretno, nego su se posvetile objavljivanju  načelnih izjava i okrivljavanju “Španjolske“.

Cataluña , locos de remate


Istina je da je Vlada pučana bila  katastrofalna, azilantska politika nedovoljna i neefikasna, a politika prema strancima  rasistička i represivna. Ali katalonska Vlada Govern je mogla učiniti mnogo više. Mogla  je uspostaviti dobar model prijema imigranata i izbjeglica (što je u njezinoj ovlasti),  povećati proračun programa međunarodne zaštite (umjesto preusmjeravanja velike količine novca na međunarodnu promidžbu procesa), pobrinuti se da se olakšaju administrativne procedure za spajanje obitelji, riješiti s Vladinim izaslanikom rješavanje administrativnih problema stranaca, itd. S druge strane, dijalog o migraciji pada u drugi  plan s pričom da će se sve riješiti nakon neovisnosti, a istina je zapravo da proces pretpostavlja asimilirajući model građanstva baziran na identitetu. Činjenica da postoji predsjednik poput Torre i savjetnica za kulturu potpisnica manifesta Koiné je izravna posljedica nacionalnog izolacionizma u Kataloniji jer na kraju ostaju samo najveći fanatici.

Ireland , IRA + Catalunya

Saoirse d'Éirinn, llibertat països catalans
Saoirse d'Éirinn, llibertat països catalans

you are now entering free Derry , Catalonia , Ireland, IRA

Ireland , Catalonia

ETA, terrorists like Arnaldo Otegi support Catalan supremacism

ETA, terrorists like Arnaldo Otegi support Catalan supremacism

Catalanazis and their original ideas

Catalanazis and their original ideas



Què vol Hitler ?

¿Què vol Hitler?  ¿ Qué quiere Hitler?  El estrecho vínculo entre el nazismo y el nacionalismo catalán Es bien sabido, gracias entre otr...