Politika
“Nema sumnje da su pisani dokumenti Torre odraz rasizma i supremacije“
Socijalna antopologinja i osoba odgovorna za migracije iz Zelene Inicijative za
Kataloniju (ICV) Gaby Poblet smatra da je “ fraktura društva postala vidljiva kroz rat zastavama na balkonima, a sada i na plažama“
04. lipnja 2018 00:00 h
 |
| Torra , familia , raza, superior, race |
Tvrdi da ljevica ne može podržavati proces koji, po nezinom viđenju, počiva na fiskalnoj neovisnosti. “To je sebična i klasno diskriminatorna ideja.“ Socijalna antropologinja Gaby Poblet odgovorna za migracije iz Zelene Inicijative za Kataloniju (ICV) i član Federalne ljevice upozorava da “nacionalni izolacionizam i stvaranje novih državnih struktura nisu rješenje za podizanje kvalitete države blagostanja.“ Nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi, misli da će početi novo razdoblje u kojem se će se trebati zalagati za reformu Ustava po federalnom ključu.
Mislite li da je ono što se događau Kataloniji bilo neizbježno u okviru
međunarodnog konteksta globalizacije/nacionalizma?
 |
| Torra , titella , puppet , ninot, Puigdemont |
Ne znam je li bilo neizbježno. Ponekad mi se čini neobjašnjivim zašto je u bogatoj regiji kao što je ova došlo do nacionalnog izolacionizma, i pitam se isto vezano za Bavarsku, Ujedinjenu Kraljevinu, sjever Italije, itd. Pretpostavljam da je povezano s nesolidarnošću bogatih regija u kontekstu globalizacije, i s vjerovanjem da se lakše zaštiti na regionalnom nivou. U slučaju Katalonije, pokrenut je proces nation-buildinga u vrijeme predsjednika Pujola koji je udario temelje kako bi se kasnije razvio proces.
 |
| Jordi Pujol , Marta Ferrusola, no tenim ni cinc per cent 5% |
Mislim da se to moglo izbjeći, i da nije bilo potrebe dovesti zemlju do institucionalne krize kakvu proživljavamo sada. Prošle godine ljudi su bili uplašeni. To se trebalo izbjeći.
Je li postojao kakav ključan trenutak?
Bilo ih je mnogo, ali možda najkritičniji od svih je bio trenutak netom nakon 1. listopada, kada se tražilo od Puigdemona da ne proglasi referendum, a od Rajoya da pokrene dijalog. Također su ključni bili 6. i 7. rujna (izglasavanje zakona o odcjepljenju u Parlamentu). Zastupnik Coscubela pozvao je na smirivanje napetosti, ali nitko ga nije poslušao. Kršenje regionalnog statuta bila je kap koja je prelila čašu. Od tog trenutka mnogo ljudi je govorilo “.da više nema povratka, da je proces nezaustavljiv“.
Je li kompatibilno govoriti o procesu i o državi blagostanja?
Naravno da je u okvirima dijaloga sve kompatibilno. Ali nije kompatibilno zagovarati neovisnost i stvaranje novih državnih struktura i istovremeno govoriti o europskom federalizmu zato što europski federalizam znači odustajanje od suvereniteta i jačanje supranacionalnih struktura kako bi se jamčila država blagostanja i zaštitila socijalna prava. Nacionalna država, kao jamac države blagostanja, zastarjela je kao rezultat globalizacije.
 |
| Tereseta la catanazi |
Moglo bi se reći da nije kompatibilno govoriti o procesu i o državi blagostanja. Problem je što je nacionalna država zastarjela kao jamac države
blagostanja, ali ne kao jamac socijalne kohezije, stoga mnogi vjeruju da je nacionalni izolacionizam riješenje (ili njegov ekvivalent u Kataloniji nazvan proces). Umjesto rasprave o kompatibilnosti, mislim da je potrebno reći istinu: nacionalni izolacionizam i stvaranje novih državnih struktura nisu rješenja za poboljšanje države blagostanja. S druge strane, opcije poput federalizma jesu. Nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi, počinje novo razdoblje u kojem se bez sumnje treba zalagati za reformu Ustava po federalnom ključu.
 |
| fascia , feix, fascismus, feixisme |
Govori se da je ljevica nestala i da nije bila na visini zadatka ni u krizi ni u
katalonskom konfliktu Ne mislim da je nestala, nego da se pokušava repozicionirati, što je u sadašnjem okviru vrlo teško. Ja sam od onih koji misle da je proces djelomično nastao kako bi podijelio ljevicu, u čemu je uspio. Sa Statutom se završila trodioba vlasti. Zatim je Socijalistička stranka Katalonije (PSC) zapala u duboku krizu, pri čemu su je napustili zagovornici neovisnosti. Nakon toga je bilo snažnih pritisaka na Zelenu inicijativu Katalonije (ICV) u vezi glasanja 9. studenog, a potom i na Republikansku ljevicu Katalonije (ERC) da podrži Artura Masa i formira Zajedno za Da (JxS). Kandidatura
pučkog jedinstva (CUP) također je doživjela pritiske i podjele kako bi podržala Masa i Konvergenciju. Situacija je složena za španjolsku ljevicu jer treba podršku s periferije, a nacionalizmi polariziraju sve.
Što bi se moglo učiniti?
Treba dobro razmisliti o svemu i poslati jasnu poruku kako bi se izašlo iz ovog okvira. Ponekad treba reći ono što se mnogima neće svidjeti, ali je nužno ako uistinu misliš da je za opće dobro. I ljevica ima moralnu obavezu objasniti neke vrijednosti jer biti ljevičar također znači podučavati o vrijednostima bratstva. Ja bih voljela da od mog poreza mogu dobro živjeti radnici na poljima u Andaluziji i da njihova djeca imaju ista prava kao moja i kao djeca iz srednje klase u Bavarskoj i Lombardiji. Ljevica ne može podržavati proces koji počiva na fiskalnoj neovisnosti što je sebična i klasno diskriminatorna ideja. Ono što se dogodilo na referendumu 1. listopada je drugi primjer.
 |
| Torra , catanazi, Führer puppet , Puigdemont |
Trebalo je objasniti da to nije bio pravi put i da bi vodio u još gori sukob, ali ljevica to nije učinila na jasan način.
Mnogi su kritizirali predsjednika Quima Torru čiji su tekstovi ocijenjeni
ksenofobnim i rasističkim. Slažete li se s time?
Slažem se, iako je potrebno pojasniti, jer to nije puka optužba. Juaquín Torra je pripadnik nacionalističkih pokreta koji su to u svojoj biti. Moglo bi se reći da, prema njegovim pisanim dokumentima, on vjeruje u onu staru ideju o volksgeistu, “duhu naroda“, koju je proširio njemački romanticizam. Tu ideju o narodu kao prirodnoj homogenoj grupi on opravdava u svojim pisanim dokumentima s rasističkim argumentima jer da bi izdigao katalonski identitet koristi prijezir i podcjenjivanje onoga što se naziva “suparnička kultura“, u ovom slučaju “španjolska“ (koja isto tako ne postoji i rezultat je miješanja).
Rasizam je sustav društvene stratifikacije u kojoj određena grupa pojedinaca nema pristup pojedinim sredstvima, odnosno pripadaju drugoj ljestvici, inferiorniji su.
Nakon Drugog svjetskog rata rasizam je kažnjavan, ali nije ukinut, i mutirao je u kulturalni fundamentalizam ( ili takozvani kulturalni rasizam).
A to je i dalje rasizam...
Prije se smatralo da biološke razlike čine druge grupe inferiornima,a sada se smatra da su to kulturalne razlike, ali i dalje je riječ o rasizmu. Nacionalizmi obično počivaju na rasnim argumentima. Narodi misle da su superiorni i da imaju više prava od drugih jer smatraju da su ostali inferiorniji. Ksenofobija je izraz koji se počeo koristiti osamdesetih godina u izvješćima Eurpskog parlamenta u kontekstu odbijanja imigranata.
 |
| Torra, KKK |
Prestao se koristiti izraz rasizam jer se činilo da podsjeća na događaje iz prošlosti koji ulijevaju strah. Ja više volim govoriti o rasizmu jer je riječ o mehanizmu isključenja, a ne samo odbacivanja i odbijanja. Nema ni najmanje sumnje da pisani dokumenti Torre sadrže elemente rasizma i supremacije.
Mislite li da postoji fraktura društva?
Da, mislim da postoji fraktura društva. U jednom trenutku sam pomislila da bi moglo biti puno gore, da bi moglo biti nasilja, ali nije tako, iako je situacija jako zabrinjavajuća.
Nakon krize ljevice koju sam već komentirala, došlo je do podjela u društvenim
pokretima i organizacijama. Postoje mjesta gdje se dogovorno “ne govori o toj temi“, na primjer u udrugama, na roditeljskim sastancima u školama, u poslovnom okružju, među prijateljima i u obitelji. Mislim da iako nema nasilja postoji fraktura društva jer je prisutno simbolično nasilje, u smislu da se “ne može govoriti o toj temi.“ I ne radi se samo o nedostatku dijaloga, nego o nedostatku razumijevanja, što je još gore jer je to korak koji prethodi dijalogu. Rečeno drugačije, kao da 50% društva gleda jedan film, a 50% gleda drugi pa nikada ne možemo razgovarati o istom filmu. Pogreška je interpretirati ovu frakturu kao “Španjolci i Katalonci“ ili kao Španjolska i Katalonija.
Jedan velik dio društva je, osjetivši se zanemaren, izašao na ulice sa španjolskim
zastavama, a drugi dio ga je nazvao “fašistom“.
Kako smo završili ovako?
Kao što sam već rekla, mislim da je glasovanje u Parlamentu 6. i 7. rujna bilo
prekretnica jer su zanemarivši oporbu isključili pola društva, pri čemu uopće nisu priznali da smo predstavljali pola društva. Kao da nismo postojali! A bilo je očito da će to uzrokovati reakciju i imati posljedice. Društvena fraktura je postala vidljiva kroz “rat zastavama“ na balkonima, a sada i na plažama. Na plažama se simbolično događa isto što se dogodilo u Parlamentu; jedna hegemonijska struja koja si uzima za pravo prisvojiti ono što je javno i pri tome isključiti ostale.
Čini se da je proces stavio sve u drugi plan, uključujući raspravu o migracijama.
Slažete li se s time? Koja pitanja ostaju neriješenima?
Postoji nešto o čemu se malo govori, a mislim da je jako bitno. Za mene početak
procesa nije presuda o katalonskom Statutu, nego dan kada su Artur Mas i Nuria de Gispert (Espert Mas) morali ući u Parlament helikopterom. Događanja 15 ožujka su ih držala u pat poziciji, a oni su vladali zajedno s Narodnom strankom (PP) uz koju su izglasali zakon Omnibus. Sjećali se itko zakona Omnibus? Ultraliberalni zakon koji je uključivao smanjenje proračuna, zatvaranje javnih tvrtki, privatizaciju zdravstva itd. Od onoga dana s helikopterom, društveni pokret 15 ožujka (15M) se polako gasio, a jačao je
Nacionalna skupština Katalonije (ANC) kao “građanski pokret“.
catalan-nationalism-roger-torrent , president of Catalan parliament
Slučajnost ili smišljena strategija?
Slučajnost? Nakon toga Mas staje na stranu pokreta za nezavisnost i prihvaća program Republikanske ljevice Katalonije (ERC). 2012. nije postigao željenu većinu, stoga je povećao ulog za proces do trenutka osnivanja Zajedno za Da (JxS) 2015. Od tog trenutka počinje “politika fikcije“, kako je rekao Coscubiela, i proces je stavio sve u drugi plan. Dobar primjer su migracije i izbjeglička kriza jer nekoliko posljednjih Vlada nisu riješile ništa i nisu predložile ništa konkretno, nego su se posvetile objavljivanju načelnih izjava i okrivljavanju “Španjolske“.
Istina je da je Vlada pučana bila katastrofalna, azilantska politika nedovoljna i neefikasna, a politika prema strancima rasistička i represivna. Ali katalonska Vlada Govern je mogla učiniti mnogo više. Mogla je uspostaviti dobar model prijema imigranata i izbjeglica (što je u njezinoj ovlasti), povećati proračun programa međunarodne zaštite (umjesto preusmjeravanja velike količine novca na međunarodnu promidžbu procesa), pobrinuti se da se olakšaju administrativne procedure za spajanje obitelji, riješiti s Vladinim izaslanikom rješavanje administrativnih problema stranaca, itd. S druge strane, dijalog o migraciji pada u drugi plan s pričom da će se sve riješiti nakon neovisnosti, a istina je zapravo da proces pretpostavlja asimilirajući model građanstva baziran na identitetu. Činjenica da postoji predsjednik poput Torre i savjetnica za kulturu potpisnica manifesta Koiné je izravna posljedica nacionalnog izolacionizma u Kataloniji jer na kraju ostaju samo najveći fanatici.
Ireland , IRA + Catalunya
Saoirse d'Éirinn, llibertat països catalans
ETA, terrorists like Arnaldo Otegi support Catalan supremacism
Catalanazis and their original ideas
